 |
Vazno: Za pristup kompletnom sadržaju našeg foruma, neophodna je registracija ili ukoliko već imate nalog, morate biti prijavljeni!
Autor |
Poruka |
Neko iz mase
Naj forumas 2010.


|
Upisano: Sre Jun 17, 2009 7:07 am |
|
 |
 |
Šta mislite o tome da je većina tih osoba koje tvrde da nisu u svom telu itd,
samo žešće razmažene na veoma, veoma pogrešan način?... |
Mislim a je ovo tačno. Isto tako mislim da bi trebalo izmisliti Antidarvinovu teoriju (recimo) da je nerad od čoveka napravio depresivca i lenjivca...
E, da mi je nekako da pitam djeda pokojnog da li je neko hteo da menja pol ili ženi momka kad je on bio mlad.
Igrala sam se i ja autićima (a danas volim da vozim više nego 'leba jesti), igrala sam fudbal, išla na pecanje i mnogo radije se družila sa dečacima, a ne bih bila muško ni za šta na svetu.
I znam muškarce koji se igrali lutkama (pa šta, valjda će biti roditelji jednog dana), evo i Jovanovića na tu temu, pa im se nije ništa loše desilo...
|
Boriti se, tražiti, ne naći i ne klonuti...
ıdɐʞ sǝ oʞɹǝćǝ!
Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom! |
|
 |
Vanja
Urednik foruma


|
|
 |
Mistery
Starosedelac


|
|
 |
Prijatelj
Starosedelac


|
|
 |
Natasa23
Starosedelac


|
|
 |
Saša
Naj forumas 2009.


|
Upisano: Pon Mar 15, 2010 5:37 pm |
|
Svašta
 |
 |
Prva osoba sa zvanično neodređenim polom
Tanjug | 15. 03. 2010. - 17:16h | Komentara: 0
U Australiji je po prvi put u svetu priznato pravo jednoj osoba da njen pol bude zvanično označen kao "neodređen", tj. da ta osoba ne bude prepoznata ni kao muško, ni kao žensko.
Australijske vlasti su prošle nedelje izdale izvesnom/oj Nori Mej Velbi (4 iz Sidneja, izvod iz matične knjige rođenih u kome u rubrici pol piše "neodređen".
Nori je rođen/a kao muško u Pejsliju u Velikoj Britaniji, a u 28. godini života se podvrgao/la operaciji promene pola i započeo/la hormonsku terapiju. Pošto se život kao žena pokazao teškim, Nori je obustavio/la hormonsku terapiju i odlučio/la da postane "neutralna".
U januaru su lekari objavili da nisu u mogućnosti da utvrde Norin pol, jer on/ona nema hormonski sistem koji je tipičan za muškarce, odnosno žene.
"Koncepcije muškarca i žene mi ne dogovaraju. Zato je najjednostavnije rešenje da nemam seksualno određenje", kaže zadovoljno Nori.
|
|
Nije najjači u vrsti koji preživljava, nego je to najinteligentniji. To je onaj koji je se najbolje prilagodjava promeni.
Trebalo je milione godina da od majmuna postane čovek, komunistima je bilo dovoljno 50 godina da od čoveka naprave majmuna.
Pametan se uči na tudjim greškama, a glupi ni na svojim ne nauči.
Richard von Weiszäcker:"Oni koji zatvaraju oči za prošlost su slepi u sadašnjosti."
AKO SRBIJA STANE (3 dela):
http://www.youtube.com/watch?f.....WWH3kCGNFM
http://www.youtube.com/watch?f.....RUijJ9xpAs
http://www.youtube.com/watch?f.....spmETzn_M0
Predsednik Srbije, "diplomac", "predskazao"/znao za smrt pokojnog premijera dr. Zorana Djindjica:
http://www.youtube.com/watch?f.....2Z3G0D3x4E |
|
 |
Prijatelj
Starosedelac


|
|
 |
Mara14
Novajlija

|
Upisano: Pon Avg 15, 2011 9:42 am |
|
Ne iznenađuje me da ima osoba koje ne umeju polno da se opredele, ima raznih nemoći, ali osim nemoći tih ljudi, vrlo mi je očigledna i nemoć nekih drugih, da ne generalizuju, i da shvate da je svaki pojedinac priča za sebe. Takođe da se najpre bar malo edukuju pre nego što počnu da se bave vrlo složenom medicinskom temom.
Koliko je glupo mišljenje da neko bez adekvatnog obrazovanja može da shvati i da se bavi pitanjem suprotnopolnog psihičkog identiteta, i rešavanjem tog problema promenom pola?
Postoje mnoge osobe koje se od prvih saznanja o sebi osećaju u potpunosti da svojom psihom pripadaju suprotnom polu, iako su svesni svog genitalnog pola. U uzrastu od 10, 11 godina u potpunosti na svesnom nivou postaje im jasno, zbog stepena zrelosti koje dostignu, da su zarobljeni u svom telu, da im je neophodna što hitnija promena pola. Ako im se tada ne pomogne uvođenjem hormonske terapije, u skladu sa pubertetom suprotnog pola, trpe biološki pubertet, koji doživljavaju kao brutalno silovanje, razaranje svog tela.
Suvišno je govoriti o posledicama po psihu i telo, činjenica je da neke osobe ne mogu da podnesu ovo "trajno silovanje, razaranje" kako to doživljavaju, i beže u samoubistvo. Jednostavno ne mogu da dočekaju 18 godina što je sramna donja granica u našoj zemlji za promenu pola.
Gadi mi se činjenica, da mnogi ljudi koji odlučuju o medicinskoj pomoći transseksualnim osobama, više vrednuju reproduktivnu moć tih ljudi, nego njihov goli život.
U ime želje za očuvanjem reproduktivne moći, žrtvuju živote tinejdžera transseksualaca, uskraćujući im najbitniju hormonsku terapiju i hirušku operaciju do 18. godine. Povraća mi se od toga.
U našoj zemlji svako kome bilo kakva glupost padne na pamet, lupeta na sva zvona o promeni pola. Glas lica koja su promenila pol, najređe se čuje.
Ja sam promenila pol. To mi je urađeno, nakon što mi lekari godinama, od moje 15. godine kada sam ih potpuno izmrcvarena molila za pomoć, nisu hteli da pomognu, jer sam bila maloletna. Potpuno slučajno sam preživela tu torturu, to silovanje mog tela biološkim pubertetom, to razaranje mog jedinog tela, to medicinsko zapostavljanje. Sasvim slučajno sam preživela te mučne godine.
Kao što rekoh, od 11. godine sam postala potpuno svesna svog psihičkog pripadanja ženskom polu. Ono dakle je postojalo oduvek, jedino je svest i bolje rečeno suočavanje sa time u 11. godini postalo, zbog moje lične zrelosti, meni sasvim jasno, i postalo mi je u potpunosti jasno kakav problem imam. Naravno nije mi padalo na pamet da bilo kome to kažem, jednostavno nisam imala snage, to je godinama tako trajalo sve do moje 15. godine. Bile su to rane 90e godine prošlog veka, i o ovoj temi se mnogo manje govorilo. Zapravo, već sa 11 godina, kad sam postala svesna težine svog problema, i kad sam osetila najsnažniju potrebu da mi se pomaže najpre hormonskom terapijom, onda potpunom promenom pola, oprostila sam se od života. Bila sam ubeđena da tako veliki problem niko neće razumeti, da niko neće biti spreman da mi pomogne. U suštini, nisam se prevarila, niko ni nije bio spreman da mi pomogne onako kako je meni bilo neophodno-promenom pola. Živela sam od danas do sutra, sa ubeđenjem da ću prekratiti sebi muke zbog činjenice da umesto da mi se telo razvija u telo devojke, što sam naravno svojom psihom, dušom i bila, ono je bilo razarano biološkim pubertetom.
Sa 15 godina, sve je kipelo suviše dugo. Dečaci u koje sam se zaljubljivala nisu me ni primećivali, moje telo je već bilo uništeno, sve je bilo propalo. Godinama se nisam družila ni sa kim zbog teške muke u kojoj sam bila. Mislila sam da prekratim sve to, i napisala pismo svojim roditeljima, koje sam mislila da će biti oproštajno pismo.
Nisam uradila kako sam isplanirala, da odem da to uradim, ostala sam kod kuće... Kad su došli moji roditelji sa posla i videli da nisam u školi, i pitali me zašto, pokazala sam im pismo, to je bilo neopisivo užasan trenutak za mene, najgori...
Dakle tada, kad sam imala 15 godina, išla sam kod psihijatara, među njima kod nadležnog za ovo pitanje, koji međutim nije bio spreman da mi pomogne time što bi me uputio kod endokrinologa na uvođenje hormonske terapije ženskog pola. Moj užas se nastavio i trajao još godinama, sve do punoletstva. Ne želim nikome da na trenutak oseti tu strahotu koju sam tada, zbog uskraćene pomoći, tolike godine trpela i osećala. Kada se plašiš puta i automobila u pokretu, jer te neka sila vuče da se baciš...
Potpuno slučajno preživela sam to zlo, uništavanje, mrcvarenje. Sa 18 godina uveli su mi hormonsku terapiju, sa 19 sam imala hirušku operaciju promene pola. U opštem stanju u kom sam bila, nikada ne bih mogla sama to da finansiram. Zahvalna sam svojoj porodici što su mi finansijski pomogli oko toga, jer bez finansijske pomoći ne bih imala šansu da to uradim, da se izborim za svoj polni identitet, za svoj lični integritet, za svoj život.
Danas, mnogo godina posle, ja sam srećna žena. Naravno bilo bi mnogo bolje da mi je pravovremeno pružena hormonska terapija, sa 11 godina, ali eto, nekim ljudima je borba za moju reproduktivnu moć važnija od mog golog života, na čemu se zahvaljujem.
Za svaku pohvalu je činjenica da će sada Fond plaćati koliko mi je poznato 65% od troškova hiruške operacije, 35% plaća pacijent. To je s obzirom na ekonomsku situaciju poštena pomoć društva licima kojima je neophodna promena pola.
Eto toliko od mene za početak, rekla sam ono najvažnije, pri čemu mi je bilo jako mučno da se prisećam nekih delova iz svog života. Žalosno je međutim što osobe poput mene nemaju priliku da u javnosti, u anonimnoj formi radi zaštite identiteta, pričaju o svom životu, kako bi javnost imala priliku da stekne predstavu o promeni pola.










|
|
|
 |
|
|
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu Ne možete glasati u ovom forumu
|
|
|
 |