Novo na sajtu:

 

Predlažite teme za Jutarnji program
Pet godina foruma
VIP gosti foruma
Forum: Video uputstva
Novi intervjui
Download emisija

 

Ključ - prethodne emisije:

 

Šarlatan sam - tim te lečim
29. Maj 2009.
(Pre)živeti Beograd

22. Maj 2009.
Žene su sa Venere, muškarci su iz pakla?

15. Maj 2009.
Ljubomora: vozi me, ne vozi me

08. Maj 2009.
Srbija između Latinke i Dobrice

24. April 2009.
Kupovina: šarena laža ili ambalaža

10. April 2009.
Zavere: svet strave i užasa

03. April 2009.

... Arhiva emisija

Voleti kao sav normalan svet


Gloria - 05.03.2008.
Novinar: Žaneta Apostolovski

Kad se šarmantna voditeljka Ključa, jedne od najgledanijih emisija Radio televizije Srbije, pojavila na projekciji filma u društvu Srđana Timarova, svi reporteri okrenuli su fotoaparate ka njima. Bila je to njena prva premijera u životu na koju je otišla s dečkom. Uvek je bežala od takvog eksponiranja u javnosti, jer smatra kako i ona ima pravo na delić privatnosti, ali ubrzo su u novinama osvanuli napisi da je u drugom stanju i da se udaje. Od svega je tačna samo vest da je u vezi s popularnim glumcem i još ne namerava da sa svog sajta povuče rečenicu kako joj "pitanje o udaji neviđeno ide na živce".

- Ne znam zašto svi insistiraju da se žene udaju najkasnije do dvadeset šeste. To je tako surovo. Školovanje sam završila sa dvadeset sedam godina i kad sam konačno počela da zarađujem novac od koga mogu lepo da živim, uzela kredit za stan bez ičije pomoći, kad mogu da putujem i družim se sa prijateljima, onda mi neko navija biološki sat i pušta ga da stalno zvoni. Žene nemaju nimalo vremena samo za sebe. Kada se usude da prolongiraju taj rok, grize ih savest, jer ih drugi stalno podsećaju kako im vreme ističe. Ponekad pomislim da sam pogrešila što se nisam udala u dvadesetoj. Za mene ne postoji dilema porodica ili karijera, to je izgovor onih koji nikada nisu voleli ili njih niko nije voleo. Radujem se što ću zasnivanjem porodice ostvariti još jedan uspeh, ali tek negde oko trideset pete - kaže šarmantna Nataša.

Pre Srđana imala je tri duge veze, i iz svake je izlazila zrelija. S prvim momkom je bila studentkinja, sa drugim devojka koja uz fakultet radi na televiziji, a s trećim je već bila popularna medijska ličnost.

- Moji roditelji su te mladiće, uglavnom, upoznali tek posle dve godine našeg zabavljanja. Uvek sam bila mnogo stidljiva. Verovala sam kako su neki ljudi talentovani, drugi lepi, treći puni love, i da ja ništa od toga nemam. Mama i tata me nikada nisu usmeravali ili spremali za neku profesiju. Dozvolili su mi da o svemu odlučujem, tako da sam sve postigla sama. Sve do treće godine fakulteta nigde nisam mogla da se snađem ili da uđem u neko društvo, čak sam promenila tri srednje škole. Ništa mi nije odgovaralo. Tek na fakultetu sam shvatila da studiram ono što stvarno volim i konačno sam od introvertne osobe postala izuzetno ekstrovertna.

Takva je i u ljubavi. Kad god bi se u njoj pojavila i najmanja sumnja u osećanja koja je imala prema muškarcima s kojima je bila, Nataša je povlačila kočnice. Jednu po jednu.

- Kad nekog stvarno volim, spremna sam da dam sve, od materijalnih stvari do srca. Ljubav je prava samo ako je apsolutna. Ako krene bilo kakvo taktiziranje, meni je to dovoljan znak da nešto nije u redu. Najlepše osećanje je kad ujutru, dok još ne otvorite oči, pomislite na njega, ali kraj je neminovan ako se te osobe setite tek negde posle podne. Sve moje ljubavi su bile podjednako lepe i tragične, i uvek su se tužno završile. Uglavnom sam ja bila kriva. Nikada ne okrivljujem druge, naročito u intimnim stvarima. Lakše mi je da vidim svoju krivicu. Te duge veze su završavane mojom greškom, čak i kad ih ja nisam raskidala.

U njenom životu sve prave stvari se dešavaju slučajno, ali gene za novinarstvo nasledila je od tate Miloša Miljkovića, novinara Večernjih Novosti.

- Šetala sam s njim Adom Ciganlijom kad me je pitao šta bih volela da budem kad porastem. Imala sam devet godina i moj odgovor da bih najviše želela da budem novinar nimalo mu se nije dopao. Rekao mi je kako moram da studiram arhitekturu ili medicinu. Kad mi je učiteljica rekla da ću jednom sigurno biti novinar kao moj tata, smatrala sam to najvećim komplimentom koji sam mogla od nekoga da dobijem.

Od novinarstva očigledno nisu mogli da pobegnu ni ona, ni Miloš Miljković. Imala je četrnaest godina kad je po tatinoj preporuci otišla u "Teenage TV" na Studiju B. Dok su druga deca trenirala aikido, karate, džudo, on je radila emisiju na televiziji. Podrazumeva se da je sve bilo volonterski, tako da nije bilo razloga za uzbunu.

- Kad sam upisala fakultet, namerno sam umesto novinarstva izabrala međunarodne odnose, pa ni dalje ništa nije sumnjao. Nisam mu rekla ni da sam se prijavila na konkurs koji je raspisala Televizija BK. Sa mojim izborom se pomirio tek kad sam počela da radim. Trebalo mu je deset godina da to prihvati. Čak su mi i njegove kolege govorile kako ni u ludilu ne smem ni da pomislim da se bavim ovim poslom, ali meni nikada nije bilo jasno zašto su ga svi ti ljudi celog života tako strasno radili, ako je toliko strašan.

Sa tatom nikada nije imala klasičan odnos oca i ćerke. Za mnoge njene namere saznao je tek kad bi ih sprovela u delo, a da mu je ćerka otišla u Rim na postdiplomske studije pročitao je u novinama.

- Zahvalna sam mu što mi je dozvolio da sama sebi uredim život. Osim te epizode sa Ade Ciganlije nikada mi nije rekao da grešim, bilo da je reč o mom privatnom ili profesionalnom izboru.

Posle toga reagovao je još samo jednom zbog emisije na televiziji Studio B snimljene povodom Svetskog dana borbe protiv side.

- Sramotu koju je osetio zato što se njegova jedinica pred kamerama igrala kondomima punim vode nije hteo da mi oprosti mesec dana. Iako većina roditelja pokušava da uđe u život svog deteta, on ne komentariše ono što radim, kako se oblačim, čak mislim da i ne čita moje intervjue. Mama je drugačija. Ona radi u Centralnom zatvoru kao socijalni radnik i ima paranoju od svega. Na poslu svakodnevno gleda ljude s devijantnim ponašanjem, pa se prema meni zaštitnički ponaša i majčinski i profesionalno.

To što je karijeru gradila bez očeve pomoći nije je spaslo stereotipa da iza uspeha lepe žene obavezno stoji neki moćan muškarac. Najčešće je nazivaju Tijanićevom bebom ili miljenicom, što njoj i ne smeta mnogo.

- Gledala sam moje kolegenice koje su ranije bile u istoj koži, sada je došao red na mene, ali to vreme nikako da prođe. Glupo je da tvrdim kako moja karijera nema veze s Tijanićem. Taj čovek mi je dao posao, jednom, pa još četiri puta posle toga. Od njega sam najviše naučila, a učim i dalje. Sve drugo nema nikakvog osnova.

Iako njena emisija Ključ spada među najgledanije na državnoj televiziji, Natašu privlače putopisi, reportaže i dokumentarci, a u nekim od ovih žanrova već se i okušala.

- Dok sam studirala i radila, ustajala sam mnogo rano da bih učila, predavanja sam imala pre podne, a obaveze na televiziji tek uveče. Zato su mi postdiplomske studije u Italiji bile najlepši period u životu. Rim je najdivniji grad na svetu, ljudi su fenomenalni, a pri tom ništa drugo nisam morala da radim osim da spremam ispite. Kad sam se vratila u Beograd, trebalo mi je pola godine da se saberem. Nadam se da će mi se ispuniti želja koju sam pomislila kod Fontane di Trevi i da će me život stalno vraćati u Rim. Imala sam ponude da ostanem tamo, ali u ovom poslu jezik je moj alat, a ja ništa drugo osim novinarstva ne umem da radim. Jednom sam pokušala da budem portparol političke stranke i nije mi išlo.

Povratak na sekciju intervjui