Mafija na gerijatriji
Da li, uz stečajnu, carinsku, drumsku i ine mafije, u Srbiji postoji, i ne tako medijski istaknuta, i elegantno prikrivena gerontološka mafija? Advokat, naravno neće odgovoriti direktno na ovo pitanje Nataše Miljković, već će reći kako postoje indicije da postoje takve situacije, a u takvim situacijama, primetiće, najveća je odgovornost na sudijama i sudovima. Naćelnica nadležnog ministarstva nema sazananja o tome da su prsti organizovane mafije upletene u nečasne poslove pri sklapanju ugovora o doživotnom izdržavanjustarih i nemoćnih osoba, ubraja tu u pojedinačne slučajeve kojih je, priznaje, povelik broj. Šta njeno ministarstvo radi kad dobije takva saznanja? Podnosi krivične prijave. Šta biva sa njima? Primer je iz 2001: od osamnaest prijava, deset je procesuirano, ali nijedan postupak nije završen. Gost iz Niša koji dolazi sa pričom o tome kako je lekar «nasledio» svog pacijenta, a njegovog šuraka, izražava se slikovito kada govori o pravničkim zavrzlamama, pa kaže da je sve upakovano u celofan normativa i zavezano mašnicom, u ovom slučaju neuropsihijatrijskog veštačenja koje, dakako, ima svoju (evro ili dinarsku) cenu. I taj slučaj je uredno procesuiran stigao do tužilaštva, a u tužilaštvu mu se zametnuo trag.
Ključ za problem očigledno nije jednostavno pronaći, već i zbog toga što se, kako je u emisiju naglašeno, prljave radnje sa starim i nemoćnima, obavljaju «pod maskom institucija», a karike u lancu kriminala, organizovanog, ili ne (advokat će ipak dozvoliti da neki vid organizovanog kriminala ipak postoji) nisu samo lekari , već i trgovci nekretninama, sudije, advokati, pa i policija. Tema je, što bi se reklo, tak načeta, ali sa dovoljno strana, i za jednu televizijsku emisiju bez praznih priča.
TV kritika
Feliks Pašić
TV novosti 13. decembar 2006