Gde živi romantika
U nekim temama, Nataša Miljković, voditeljka i urednica „Ključa” na Prvom programu RTS-a, teško se snalazi i mnogo se muči da ih artikuliše, a druge su bliže njenom ličnom senzibilitetu i njenim godinama, pa ih lakše savladava. Pogotovo ako su pitke kao što je bila prošlog ponedeljka rasprava o romantici, što je, delimično, i zasluga srećno izabranih gostiju koji su želeli i hteli da se upišu u romantičare i sanjare.
Da li je romantično donositi cveće dragoj osobi ili je to prevaziđeno? Zašto se plašimo ili ustručavamo da budemo pažljivi i nežni prema osobama do kojih nam je stalo. Bojimo li se da ćemo biti pogrešno shvaćeni i ismejani. Da li je romantično ispisati na zidu: „Tamara, srećan ti rođendan” ili „Miro volim te”. Ili je to nekažnjeno prljanje zidova i uništavanje tuđe svojine.
Nedostatak romantike učinio je našu svakodnevicu praznijom i siromašnijom. Žrtvovana je u ime modernog života a za uzvrat ništa nije dobijeno, nije pronađena adekvatna zamena. A romantika je tako lekovita i smirujuća, budi uverenje da ne mora da bude sve tako prozaično i opravdano žurbom. Poruka emisije je: ne budite nestrpljivi, ima dovoljno vremena za sve što zamislite, budite hrabri, ne stidite se svojih osećanja. Ostalo, doći će samo po sebi. Pa i romantika.
Može li malo drugačije – Svi se opraštaju, šalju pozdrave i zakazuju ponovno druženje u septembru. Odoše, misle, na zasluženi odmor.
Neka idu, neka se odmaraju. Uostalom, kao da smo imali neke vajde što su bili tu i, navodno, beskrajno nas uveseljavali urnebesnim, provokativnim i luckastim emisijama.
Sa prelaskom sa prolećne sezone na letnju TV šemu, program neminovno gubi neke sadržaje, više je serija i filmova, na žalost, često repriznih. Bilo bi nekako logičnije da se umetnu lakše, neobaveznije serije od, na primer, forenzičarsko-policijskih „Bounsa” koji se odnedavno prikazuju na Prvom programu RTS-a, a koji su, i pored ubeđivanja u najavama da je nešto sasvim novo i neobično, ipak samo bleda kopija već viđenih, žanrovski sličnih opredeljenih američkih serija. Dokle sa preturanjem kostiju i leševa, sa bizarnim pričama o ubistvima.
Može li letnji TV izbor da bude malo drugačiji, opušteniji, vedriji, manje opterećen teškim serijama. Ima li nešto inteligentno i duhovito što se može dopasti i onima koji vole sport i onima koji navijaju za romantiku. Niko ništa ne obećava, osim repriza. Svi bi da prištede preko leta, a nije nepoznato da su neke televizije u ozbiljnoj besparici, da preživljavaju na veresiju.
Zbrajanje semafora – U emisijama SAT (saobraćaj, automobilizam, turizam), na Prvom programu RTS-a, urednik i voditelj Mirko Alvirović organizovao je turističke patrole, najpre do Haniotija u Grčkoj, a zatim do Herceg Novog u Crnoj Gori. Postala je obaveza ove emisije da se potencijalni putnici blagovremeno informišu o onome što ih čeka na putu, a naročito da izbegnu neprijatna iznenađenja. Mirko Alvirović i njegovi saradnici znaju šta je važno, nisu cepidlake, ali nisu ni naivni.
Odlika ove emisije je u finom doziranju i prijatnih i neprijatnih informacija, u ukazivanju na suštinsko, uz stalno podsećanje na oprez na putu. Patrola do Grčke je tekla glatko sve do Soluna, onda je počelo zbrajanje semafora za skretanje ka najavljenom cilju i tu je nastala konfuzija, tu više uputstva nisu mogla da se prate jer nisu bila egzaktna vec proizvoljna i zbrzana.
Za one koji su se opredelili za Crnogorsko primorje, patrola je ponudila put preko Mokre Gore, Tjentišta i Gackog, tačnije preko BiH, sa tačkama gde se treba zaustaviti, a šta izbegavati, ako je to moguće. Sa više kritičkih i dobronamernih podataka o tome šta, pre svega, vozača, čeka na ovom putovanju. I ne samo one koji imaju na raspolaganju luksuzne, sigurne automobile, već i za one koji na ovakva putovanja kreću u manje udobnim i pouzdanim vozilima. SAT ima polet i smisao za praktičnost, ostalo je na onima koji putovanje vozom ili avionom pretpostavljaju sigurnoj vozačkoj ruci, uživanju u prirodi i ličnom komotitetu – stani gde hoćeš, pođi kad hoćeš. I tako do mora. Ko mora i ko može.
TV barometar
Branislava Džunov
Politika, 27. jun 2008.